Klikom na sliku pristupite sajtu.

Ispovjest pr*stitutke: ‘Radila sam u rupama uz autoput, a jedna stvar na koju me muškarci prisiljavaju je už/asavajuća’ – Regionalne Novine

Ispovjest pr*stitutke: ‘Radila sam u rupama uz autoput, a jedna stvar na koju me muškarci prisiljavaju je už/asavajuća’

Bivša prostitutka govori o seksu, svom odnosu s muškarcima, kao i o nužnim promjenama u muško-ženskim odnosima.
Melissa Petro koja je radila kao prostitutka za Vice je napisala članak o svojim iskustvima s muškarcima, kako tijekom svog rada kao seksualna djelatnica, tako i van karijere.

Poput svih žena, bila sam seksualizirana toliko puta da ni ne pamtim broja, i sa i bez moje dozvole. Šefovi bi mi rekli da slijedeći put obučem suknju, što kraću to bolju. Poput gotovo svake žene koju znam, i ja sam sjela u kafić s knjigom samo da bi postala taoc nekog muškarca koji bi započeo naizgled nevin razgovor.

Ne želeći biti nepristojne, ali ni napadnute, bilo fizički bilo verbalno, žene pričaju s nasrtljivcem samo onoliko koliko trebaju. Događalo mi se da mi bace kavu u lice jer se nisam nasmijala čovjeku koji mi je dobacivao. Imala sam muške prijatelje, kolege iz razreda i s posla koji bi me šokirali kada bi totalno neočekivano komentirali oblik moje stražnjice ili veličinu mojih grudi. Kada sam postala seksualna djelatnica imala sam neku vrstu ‘a-ha!’ trenutka: toleriranje muškaraca pravi je posao, shvatila sam, a nisam ga trebala obavljati besplatno.

‘Muškarci su isti’

Bez obzira radila kao plesačica na stolovima u Londonu, u ekskluzivnom klubu za gospodu u New Yorku ili u nekoj rupi uz autoput na srednjem zapadu, muškarci su isti. Više od plesa, željeli su da sjedim u tišini i slušam kako se žale na svoj posao i ogovaraju bivšu. Bila sam psihijatrica, bračna savjetnica, savjetnica za karijeru, svećenica. Emocionalni rad za koji muškarci smatraju da bi žene morale obavljati besplatno, meni je plaćen. I za razliku od drugih uslužnih djelatnosti, ako je frajer posebno odvratan, uskočiti će osiguranje a ja ću jednostavno odšetati.

Nekoliko godina kasnije, kada sam se vratila u seks posao kao call girl na on-line oglasniku craigslist, bilo je slično: dobar dio posla bio je emocionalan, a ne fizički rad. Sam seks nije bio pretjerano različit od odnosa koje sam imala “u civilu”. Ponekad ugodan, no najčešće ne vrijedan pamćenja. Prioritet su bile potrebe muškarca, bez obzira da li sam bila s njima besplatno ili sam bila plaćena. Do trenutka kad sam počela imati seks za novac, poput mnogih žena, imala sam već puno iskustva u jebanju zbog kojeg sam se osjećala sjebano. Kao prostitutka sam barem bila plaćena.

Vjerovati da su sve seksualne djelatnice automatski žrtve svoje profesije obezvrijeđuje iskustva onih koje stvarno to jesu. Seksualne djelatnice, iako pod većim rizikom da postanu žrtve zbog kriminalizirane i stigmatizirane prirode svoga posla, ipak u prosjeku nisu više zlostavljane nego druge žene u ovom seksističkom svojetu. No s druge strane, vjerovati da seksualna industrija nema nikakvog utjecaja na privatne živote i identitete njenih djelatnica podjednako je glupa.

Pristanak nije dovoljan

Naskon što sam izašla iz industrije trebale su mi godine da se pomirim sa silnim kompliciranim seksualnim iskustvima koje sam imala tijekom života. Sada izgleda da i žene koje nisu razmjenjivale seks za novac vrše sličan obračun: od pokreta #metoo i Harveya Weinsteina do kratke priče u New Yorkeru Cat Perso‘ i puno čitanog i raspravljanog opisa lošeg izlaska s komedijašem Azizom Ansarijem, sve se više govori o seksualnom zlostavljanju i značenju “lošeg seksa” u širem smislu. Govorimo o konsenzualnim iskustvima koja su nas ostavila nezadovoljenim i iskorištenim.

Pokret #metoo napravio je korak dalje, i zakomplicirao naše razumijevanje etičnog seksa. Etični seks nije samo konsenzualan, već je i neiskoristavajući, zaštičen, iskren, zadovoljavajuć. Napokon smo došli mjesta gdje ne govorimo više samo o “silovanju” i “ne silovanju”. Ja sam došla do toga kada sam napustila seksualnu industriju. Priznala sam sama sebi da je seks kojeg sam imala za novac, iako konsenzualan, bio neetičan na druge načine. Bio je izrabljivački, bio je bez radosti. Nisam imala ništa zajedničko sa svojim klijentima. Ponekad sam ih mrzila.

Kada sam izašla iz tog posla, počela sam tražiti sve što mi je nedostajalo u mome intimnom životu: željela sam seks koji je bio zadovoljavajući i nije me izrabljivao. Željela sam romantičnog partnera s kojim sam mogla biti iskrena, i koji je dijelio moje vrijednosti. Željela sam nekoga tko me je tretirao s brigom i poštovanjem. Istina, neke su seksualne djelatnice u stanju pronaći to dok istovremeno rade u industriji, a neke sretnice mogu tako nešto pronaći i među svojom klijentelom, ali pretpostavljam da većina seksualnih djelatnica (poput većine žena) navikla na puno manje.

Toliko navikla na zloštavljanje, upala sam u ovisnu vezu s čovjekom koji me je financijski iskorištavao, dok je istovremeno koristio moju prošlost seksualne djelatnice protiv mene. Nakon što sam napustila tu vezu i počela upoznavati muškarce preko interneta, često bih prebrzo završila u krevetu. Prerani seks značio bi da sam jako pala na muškarca s kojim sam se osjećala seksualno kompatibilna, ali s kojim nisam imala ništa drugo zajedničko.

Pretjerana pažnja

S vremenom sam naučila izbaciti one koje sam nazvala tipom “klijenta”, muškarce toliko opsjednute samima sobom da su jedva primjećivali moju prisutnost. Muškarce koji bi izabrali bar kao mjesto za naš prvi ili drugi sastanak, iako ne pijem. Muškarce koji su pričali i pričali o svojim romanima, bez da bi pitali čime se ja bavim. Prestala sam davati svoje vrijeme baš svakome i držala se muškaraca koji su mi bili stvarno zanimljivi. Počela sam zahtijevati od muškaraca da mi daju isto toliko prostora koliko su i sami zauzimali.

Naučila sam uvesti seks u emocionalno ispunjavajuću vezu. Usputni seks sa strancima bio je lak, dok seks u kontekstu veze predstavlja određene izazove. Nisam znala kako se ponašati, ili točnije, nisam znala kako se “ne ponašati”, toliko sam navikla na glumljenje. Iako sam bila prava profesionalka u pružanju zadovoljstva, poput mnogih žena osjećala sam se ambivalentno u vezi očekivanja uzvrata. Nakon doslovno više stotina partnera, nisam mogla reći što me napaljuje.

Od samog početka, muškarac za kojeg sam se na kraju i udala bio je brižan partner. Kada je u pitanju emocionalan rad, i on obavlja svoj dio. Jedna od prvih glavnih razlika između seksa s mojim mužem i seksa s klijentom je u tome što ovaj prvi redovito provjeravao. U početku, ako je mislio da je ne uživom ili bi osjetio da ne želim da nastavimo, prekinuo bi. Konstantno smo komunicirali, verbalno i na druge načine, prije, nakon, a ponekad i tijekom samog čina.

I dan danas me prisiljavaju na emocionalni rad. Tako sam nedavno, nakon što mi je muškarac pomogao odnijeti dječja kolica uz prednje stube moje zgrade, morala slušati i njegove savjete o odgoju djece. Kada se ponudio donijeti kutiju malo korištene dječje odjeće, pristojno sam odbila. Ponekad sam pristojna. “Samo želi biti dobar”, kažem si. “Zna gdje živim.” Prošle noći, kada je jedan u teretani zatražio da skinem svoje slušalice kako bi mogao pohvaliti moju rutinu vježbanja, zatražila sam da me ostavi na miru. Muškarci će i dalje biti muškarci, a po mom iskustvu većina traži isto – malo pažnje, malo društva, žele da im se pojača ego, možda bi htjeli jebati. Žao mi je gospodo, to više nije moj posao.

(Net.hr/SB)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *